Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o promeni klime ima za cilj stabilizaciju koncentracija gasova sa efektom staklene bašte (u daljem tekstu GHG) i prevenciju negativnih antropogenih uticaja na klimatski sistem. Republika Srbija je ratifikovala Konvenciju 2001. godine.

Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o promeni klime (UNFCCC) usvojena je i potpisana na Svetskom samitu u Rio de Žaneiru, u Brazilu, juna 1992. Konvencija je stupila na snagu u martu 1994., i do sada ju je ratifikovalo 195 država koje predstavljaju strane Konvencije.
Osnovni cilj Konvencije je stabilizacija koncentracije gasova sa efektom staklene bašte „na nivou koji bi sprečio negativne antropogene uticaje na klimatski sistem“, navodeći da „se takav nivo treba postići u vremenskom okviru dovoljnom da se omogući prirodno prilagođavanje ekosistema na klimatske promene, da se ne ugrozi proizvodnja hrane, i da se omogući održivi razvoj.“
Od industrijalizovanih zemalja se očekuje da učine najviše u pogledu smanjenja emisija. Te zemlje se označavaju kao Aneks I države i obavezne su da, između ostalog, redovno izveštavaju o svojim politikama i merama u oblasti klimatskih promena i da podnose svoje godišnje inventare o emisijama GHG. Industrijski razvijene zemlje su takođe i postigle dogovor da podrže napore i aktivnosti u oblasti klimatskih promena u državama u razvoju pružanjem finansijske podrške (grantovi , krediti, itd.) i njime upravlja Globalni fond za životnu sredinu (GEF).

Republika Srbija spada u grupu zemalja u razvoju (ne-Aneks I države), koje podnose izveštaje o svojim aktivnostima usmerenim na borbu protiv klimatskih promena i prilagođavanja (adaptacije) na izmenjene klimatske uslove. Saznajte više o ispunjavanju obaveza R. Srbije u pogledu izveštavanja prema Konvenciji.
Vlada Srbije pripremila je Prvi nacionalni izveštaj prema UNFCCC 2010. godine uz pomoć UNDP i finansijsku podršku GEF. Trenutno su u pripremi Drugi nacionalni izveštaj kao i Prvi dvogodišnji ažurirani izveštaj.
Uz Okvirnu konvenciju UN o promeni klime, u decembru 1997. godine u Kjotu (Japan) usvojen je Kjoto protokol, sa ciljem da se postigne bolje sprovođenje Konvencije. Osnovni cilj Kjoto protokola je smanjenje globalnih antropogenih emisija GHG za najmanje 5% u odnosu na referentnu 1990. godinu, i to u prvom obavezujućem periodu, 2008. – 2012. godina. Osnovna razlika između Protokola i Konvencije je što Konvencija podstiče industrijski razvijene zemlje da smanje emisije GHG, dok ih Protokol na to obavezuje.

Kao ne – Aneks I državi članici Konvencije, Republici Srbiji je dostupan Mehanizam čistog razvoja. U skladu sa obavezama, uspostavljeno je Nacionalno telo za sprovođenje Mehanizma čistog razvoja Kjoto protokola (DNA). Do sada je registrovano 7 projekata Mehanizma čistog razvoja (CDM) u Srbiji.

Osim toga, prateći nove mogućnosti borbe protiv klimatskih promena pod okriljem Konvencije, Srbija je izradila Nacionalno prilagođene mere ublažavanja (NAMA).

Više informacija na: newsroom of UNFCCC.